„Hoću li umjeti naći put u zavičaj“
26. kolovoza 2022. Ogranak Matice hrvatske Hrvatska Kostajnica u suradnji s Društvom prijatelja knjige Milivoj Cvetnić priredio je pjesničku večer sa pjesnikom Nikolom Tadićem, Kostajničaninom.
„Dugo smo pripremali ovu večer susreta s pjesnikom Nikolom Tadićem, rođenim u Hrvatskoj Kostajnici; dugo sam razmišljala kako napraviti odabir iz mnoštva stihova koje je napisao, a onda kada smo dogovorili termin sve se posložilo i krenulo …Jednom sam negdje napisala da smo mi Kostajničani za Kostajnicu vezani rođenjem, krvlju, grobovima najmilijih…tako je i Nina u svakoj svojoj zbirci, bez obzira kako se zvala: Zagrebačka filozofska škola, Sisački kolodvor, Voltaireov vrt ili Pad Segestike… isticao tu povezanost sa Unom, Kostajnicom i njenim krajolikom. Razumjela sam tu snažnu vezu koja je i dar i prokletstvo, zato je i odluka o odabiru pjesama iz opusa Nikole Tadića samo i jedino – Kostajnica. Naslov večerašnjeg susreta odredih po stihu iz jedne Ninine pjesme Hoću li umjeti opet naći put u zavičaj“, rekla je na početku Marija Krupić, voditeljica programa.
Nikola Nina Tadić je rođen 6.12.1943. u Hrvatskoj Kostajnici. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju i komparativnu književnost.
Prvu pjesmu objavio je 1971. u časopisu Tlo. Danas živi u Sisku, a do sada je objavio dvadesetak knjiga pjesama.
Prvu zbirku Kostajnici 1993., a iz koje je pjesma, pod čijim se naslovom odvijao pjesnički susret – Hoću li opet umjeti naći put u zavičaj, objavio je kao mapu, u suradnji sa Davorinom Radićem, kostajničkim akademskim slikarom. U vrijeme djetinjstva, odrastanja i nadanja Nina je „teško natovaren krajolikom koji ne gubi ljepotu“…Već tada se u njemu javila ta snažna čežnja za ljepotom.
Teško natovaren u djetinjstvu
Krajolikom koji ne gubi ljepotu
Uz njega vezan poput čamca rastrzanog valovima Une
Znao sam da je ta ideja ta slika
U biti moja žarka želja za ljepotom
Blagi začetnik umjetnosti…(Boraveći često na dnu rijeke)
Ljepotu koja izvire iz stihova Nine Tadića svojim glasom su prenosili publici Ines Konjevod, Zena Mikulić i Damir Ducić. Sjajna interpretacija Tvrtka Račića i njegove gitare upotpunila je ovu večer snažnih emocija.
„Nikoli Tadiću je pisanje kao disanje, potreba, bijeg u sjećanje, ali i trošenje akumulirane snage koju crpi iz prirode, sretne mladosti, ljubavi…ljubavi i njene postojanosti, odanosti… Nina je zanesenjak šuma, ptica, sita, svjestan njihova trajanja, vječnosti i svoje ljudske krhkosti, prolaznosti,“ istaknula je Marija Krupić.
O kako je neizreciva udaljenost djetinjstva
Pogledaj kako sva zelenila pred tvojim očima
Uništava jesen crvena…
Ostala samo sjećanja na vreline mladih ljeta
Na zagrljaje kolovoza“ (Dječak)
Put neba uz brijeg
Pastira koraci.
Iz šume silaze oblaci
I stabla zrelih trešanja
Pa u vrt pun ruža i prošlih riječi.
Iznad otvorenih vrata crkve svetog Antuna
Penje se ona pjesma.
Opet je bijeli ljiljan u mojim rukama
Vratio djetinjstvo majčina osmijeha
Očevu ruku u mojoj kosi.
Opet je jato ptica letjelo iznad zelene Une. (Silaze oblaci)
Ljepota Nininih stihova, kostajničkog krajolika, dobrota ljudi i nevinost djetinjstva koja je sve trajno obilježila, okupila je mnoštvo Kostajničana u vrtu Hotela Central u Hrvatskoj Kostajnici. Svojim dolaskom Kostajničani su pokazali da ovaj grad ima dušu i da nam je do njega još uvijek stalo!
M. K.
Povratak na novosti