Prvi kontakti hrvatske i kineske književnosti
ZAGREB – Ne zvuči senzacionalno, ili barem kako za koga, no vrijedi notirati, otkriveno je novo hrvatsko djelo prevedeno na kineski, i to iz 1931.(!) Vjerovalo se da je prvi prijevod hrvatske književnosti na kineski tiskan u Šangaju 1936. Bio je to, naime, Alkar Dinka Šimunovića u prijevodu Su Fang Sija koji je knjigu tiskao pod nazivom Prsten, u ugledenoj šangajskoj izdavačkoj kući Shangiru. Ova izdavačka kuća još i danas djeluje, preseljena iz Šangaja u Peking. Prvi prijevod hrvatske knjige na kineski, tako se držalo, bio je ostvaren prema esperantskom prijevodu Alkara. Godine 2004. objavljena Koncizna povijest esperantskog pokreta u Kini pomiče prvi prijevodni kontakt hrvatske i kineske književnosti pet godina ranije.
Prije Šimunovića, Kinezi su s esperanta na kineski preveli zanimljivu prozu učiteljice Milke Pogačić (rođene 1860.). Autor kineskog prijevoda bio je ugledni kineski pisac Wang Luyan (1902.-1944.) koji je s esperanta na kineski, među ostalim, preveo i Sienkiewicza. Roman bi se danas mogao svrstati i u kategoriju ženske proze i kategoriju “krimića” dok je u predgovoru 1913. istaknut njegov pedagoški značaj. Kako je roman Milke Pogačić stigao u Kinu u kasnim dvadesetima godinama? Zasluga prevođenja pripada učiteljici Antoniji Jozičić, koja je djelo Milke Pogačić Priznanje prevela na esperanto i 1913. objavila pod naslovom Konfeso, u vlastitom izdanju, u Kostajnici. Prethodne 1912. Antonija Jozičić sudjelovala je na Svjetskom kongresu esperantista u Krakowu i tamo očito dobila poticaj da investira u objavljivanje prijevoda svoje kolegice Milke Pogačić. Knjiga, koja je započela svoj život u Kostajnici (1913.), danas se čuva u zaštićenom fondu kineske državne biblioteke s izdanjima iz inozemstva i obični čitatelji je ne mogu posuditi. Primjerak esperantskog prijevoda knjige Milke Pogačić čuva se u esperantskoj biblioteci Hrvatskog saveza za esperanto u Zagrebu, a za cijelu je priču zaslužna Spomenka Štimec koja ju je zahvaljujući istraživačkoj upornosti iznijela na svjetlo dana.